Ljudi koji su kreirali historiju – SE’ID b. AMIR

(čovjek koji je dunjalukom kupio akhiret)

Se’id b. Amir el-Dzumhi je bio jedan od hiljada mladica koji su izasli iz Ten’ima kod Mekke, a na poziv glavesina Kurejsa, da gledaju ubistvo Khubejba b. Addija, jednog od ashaba Muhammeda, s.a.v.s, koga su kurejsije uhvatili i na prijevaru zarobili.
Stajao je Se’id b. Amir i gledao kako vode Khubejba b. Addija prema drvenom krstu, gdje ce ga razapeti. Izmedju glasova zena i djece, cuo se miran i dostojanstven glas Khubejba : »Ako hocete dozvolite mi da prije smrti obavim dva rekata namaza ».
Kad su mu dozvolili i kad je obavio dva rekata, mirno se okrenu i rece im : »Tako mi Allaha, da se ne bojim kako cete pomisliti da me je strah smrti oduljio sa ovim namazom”!
Zatim je Se’id b. Amir vidio kako Khubejb podize glavu prema nebesima govoreci : »Allahu sve ih pobroj i jednog po jednog unisti i nikoga ziva ne ostavi ». Zatim je u zadnjim izdisajima ispustio svoju plemenitu dusu, a na njegovom tijelu se nisu mogli izbrojati udarci sablje niti ubodi kopalja.
Kurejs se vratio u Mekku i u mnostvu dogadjaja zaboravio na okrutnu smrt Khubejba, ali mladic Se’id b. Amir je jos uvjek pamtio prizor Khubejbove smrti i patnje. Taj prizor mu se cvrsto urezao u pamcenje, jer je to bila lekcija koju prije nije znao, a koju ga je naucio Khubejb b. Addi.
– Naucio ga je da je istinski zivot cvrsto vjerovanje i borba na putu vjerovanja do smrti.
– Naucio ga je da cvrst iman pravi cuda i nadilazi mogucnosti obicnog covjeka.
– Naucio ga je jos nesto, a to je, da je covjek koga ashabi vole tako snazno, covjek poslanik i da je potpomognut s nebsa.

Tada je Allah rasirio grudi Se’ida b. Amira za islam. Ucinio je Se’id hidzru, pratio Poslanika i sa njim ucestvovao u bici na Khajberu i bitkama koje su dosle kasnije.
Kad je Poslanik, s.a.v.s, preselio Allahu, iza sebe je Ebu Bekru i Omeru, r.a, ostavio isukanu sablju. Ostavio je Se’ida b. Amira jedinstven primjer hrabrosti i pozrtvovanosti, koji je dunjalukom kupio akhiret, davsi prednost Allahovome zadovoljstvu i Njegovoj nagradi nad svim dusevnim i tjelesnim prohtjevima.
Poslanikova dvojica khalifa su vrlo dobro znali iskrenost i cestitost Se’ida b. Amira, pa su zato rado slusali njegove prijedloge, savjete i uvjek drzali do njegovog misljenja.
Jednom je Omer b. el-Khattab pozvao Se’ida b. Amira i rece mu:”Zelim da te imenujem namjesnikom Humusa”.
Se’id odgovori:”Allahom te zaklinjem Omere, da me ne stavljas na iskusenje”.
Omer se naljuti i rece:”Tesko vama, ovu ste stvar okacili meni za vrat, pa me sad ostavljate! Tako mi Allaha, necu te toga osloboditi! Zatim imenova Se’ida za namjesnika Humusa, a onda ga upita:”Sta mislis da ti odredimo malo nafake”?
Se’id odgovori:”Sta da radim s njom, vladaru pravovjernih? Ono sto ces mi dati iz bejtul mala, prelazi moje potrebe”. Zatim se zaputi na duznost namjesnika u Humus.
Nije dugo potrajalo, a Omeru, r.a, se zaputi grupa povjerljivih ljudi iz Humusa, a on zatrazi od njih da mu naprave listu najsiromasnijih ljudi kako bi ih pomogao. Oni napravise listu i na njoj je stajalo i ime Se’ida b. Amira, pa ih Omer upita:”Ko je ovaj Se’id b. Amir”?
Oni mu odgovorise:”To je nas emir”!
Omer upita sa zaprepastenjem:”Vas emir na listi siromasnih”?!
“Jeste. Tako nam Allaha, prodje i po nekoliko dana, a iz njegove se kuci ne ugleda dim”.
Kad to cu, Omer zaplaka da mu se brada ubrzo natopi suzama.

Kakav je vaš emir?

Nedugo iza toga Omer b. el-Khattab se zaputi u posjetu Samu da stekne uvid u stanje tamosnjih vilajeta. Narod ga je toplo docekao i svako je zelio da ga licno poselami. Kad se sakupio veci broj, Omer ih upita:”Kakav vam je emir”?
Oni se pozalise na njega navodeci cetiri stvari koje su bile sve veca i teza jedna od druge. Omer naredi da se sastave zajedno sa Se’idom i da te optuzbe iznesu pred njim, a u dusi je molio Allaha da ne pokvari lijepo misljenje koje je imao o njemu i izgubi povjerenje koje je stekao. Kad su se sastali sa emirom, Omer im rece da iznesu prituzbe na njega, a oni zapocese:
“Medju nas se ne pojavljuje dok se dobro ne razdani”.
Omer tada rece Se’idu:”Sta kazes na ovo Se’ide”?
Se’id malo zasuti, a potom rece:”Tako mi Allaha bilo mi je mrsko o tome govoriti, ali ako vec insistirate, onda cu vam reci. Naime, moja celjad nemaju sluge, tako da ja svako jutro moram zamijesiti tijesto, sacekati malo da nadodje, a zatim im napraviti hljeb. Kad to zavrsim, uzmem abdest i izadjem medju ljude”.
Omer tada upita prisutne:”Sta jos imate o njemu da kazete”?
Oni odgovorise:”Nikome na pitanja ne odgovara nocu”!
“Sta na to kazes Se’ide”?
“I ovo mi je bilo mrsko otkrivati, ali kad insistirate, onda cu reci. Ja sam dan odredio za njih, a noc za ibadet Allahu”.

Perem svoju odjecu

Omer nastavi i rece:“Sta jos imate da kazete o njemu“?
Oni rekose:”On se jedan dan u mjesecu uopste ne pojavljuje medju nama”.
“Reci Se’ide, zasto”- rece Omer.
“Vladaru pravovjernih, ja nemam slugu i nemam druge odjece osim ove na meni. Ja tu odjecu operem jednom mjesecno, sacekam da se osusi, obucem je i pred mrak izadjem medju ljude”.
Omer ponovo upita prisutne:”Sta jos imate reci”?
Oni rekose:”S vremena na vrijeme ga nesto pogodi, pa bude potpuno psihicki odsutan iz drustva u kome se nalazi”.
“Sta kazes Se’ide”?
Se’id sjetno i sa puno gorcine poce isprekidano:”Prisustvovao sam svirepom ubistvu Khubejba b. Addija i tada sam bio musrik. Gledao sam kako kurejsije masakriraju njegovo tijelo i slusao kako govore:“Bi li volio da je na tvom mjestu sada Muhammed“?
On im je u tim mukama hrabro odgovarao:“Tako mi Allaha, nebih volio da budem siguran sa svojom celjadi, a da Muhammeda, s.a.v.s, ni trn ubode“.
„I tako mi Allaha, nastavlja Se’id, kad god se sjetim toga prizora, grize me savjest kako mu nisam pomogao i bojim se da mi Allah to nece oprostiti. Zato mi se desi to o cemu oni govore”.

Hvala Allahu što nisam pokvario mišljenje o njemu

Kad je to saslusao Omer, r.a, rece:”Hvala Allahu kad nisam pokvario misljenje o njemu, a zatim mu posla hiljadu dinara kako bi pokrio svoje potrebe. Kad je njegova zena vidjela novac, sva radosna rece:”Hvala Allahu, sad ne moras da nas ti hizmetis. Kupi nam namirnice i iznajmi jednog slugu”.
Se’id je upita:”Hoces li da ti predlozim nesto vrijednije od toga”?
“A sta je to”? – upita ona radoznalo.
“Dacemo to onome ko nam je i poslao, jer nam je to najpotrebnije”- rece Se’id i dodade:”Dacemo Allahu dobar zajam”!
Zena mu zadovoljno odgovori:”Lijepo, Allah te nagradio najljepsom nagradom”.
Nije jos bio ni napustio drustvo u kome se nalazio, a pozvao je nekoga od svojih celjadi i rece mu:”Odnesi ovo hudovici toga i toga, ovo jetimu toga i toga, a ovo tom i tom siromahu”.
Neka se Allah smiluje Se’idu b. Amiru el-Dzumhiju, bio je od onih sto drugima davase prednost, iako su i sami bili potrebni. Da. To je skola Muhammeda, s.a.v.s. Iz nje su izasli ljudi. Istinski ljudi. Tesko da oko moze vidjeti njima slicne.
Se’id nagoni na plac. Tesko je reci da li snaznije djeluje njegova pravednost, skromnost ili cestitost. Nije to plac zbog njega. On je postigao sto je zelio i vise od toga. To je plac zbog nas. Gdje smo mi u odnosu na njegovu pravednost, skromnost i cestitost?! Pada unesvjest, jer nije pomogao svoga brata. Danas muslimane kolju, masakriraju i na najsvirepiji nacin ubijaju i to ne pokrece nista u nama !!!

 
 

More Posts in Historija i velikani

 
 

Share this Post